![]() | |
Portret Van Goga |
Priča se da su najsrećnije godine njegovog života
bile kada je uz pomoć strica bio zaposlen u nekim, u to vreme uglednim
kompanijama za prodaju umetničkih dela kada je radio i boravio u
Engleskoj. Bavio se raznim poslovima, u glavnom trgovinskim kada je u
dvadesetoj godini života, nakon što je otputovao u Brasels, uspeo da
proda neke od svojih prvih crteža. Inače tih godina postaje zaokupiran
ljudima i prostorom koji ga okružuje pokazavši to svojim prvim
umetničkim delima. Tokom narednih godina života, van Gog je putovao po
svetu živeći od svog rada, onako kako je i želeo ali naravno slike i
crteže nije mogao ni izbliza toliko naplatiti koliko se danas kreće
njihova cena, no ipak je bio poznat krećući se u krugu različitih
umetnika sa kojima je sarađivao, takođe i učeći od nekih, kasnije
njegovih uzora kao što je na primer Peter Pol Rubens. Vrhunac
obrazovanja stiče odlaskom u Pariz gde se obučavao u studiu Fernand
Komon. Tamo je proveo izvestan deo života slikajući Francuske ulice i
ljude koji su njima prolazili, mada se o tom periodu njegovog života zna
nešto manje, izmedju ostalog zato što zamire komunikacija pismima koja
su inače bila od velike koristi kao dokument u vreme istraživanja
istorije i zaostavštine ovog slikara.
Poslednje godine života proveo je boreći se sa
bolešću epilepsije koja je pored teških životnih situacija kroz koje je
prolazio (Smrt bližnjih, depresija izazvana prekomernim konzumiranjem
alkohola i cigareta...) dovela do toga da van Gog završi u duševnoj
bolnici na lečenju. Usled teškog stanja i nekih okolnosti koje su
stvarale u njemu grižu savesti, nezadovoljan svojim postupcima,
samokažnjavajući se, odseca sebi uvo. Poznat je i autoportret iz ovog
doba na kome se vidi zavijen povređeni deo tela. Nakon malo boljeg
mentalnog stanja ipak biva otpušten iz bolnice i povlači se u prirodu
slikajući različite motive. Kako u to doba medicina nije bila razvijena,
epilepsija uzima svoj danak i slikar nezadovoljan svojim radom i
gubitkom inspiracije uzima revolver koji je nosio sa sobom zbog
opasnosti od divljih životinja i puca sebi u grudi. Napola mrtav vraća
se u svoj smeštaj u kome je tada živeo i tek nakon dva dana 27. Jula
1890 umire ostavljajući za sobom veliki deo temelja savremene likovne
umetnosti. Sahranjen je dan kasnije na groblju Auvers-sur-Oise u
Francuskoj.
RADI TEHNIKA
Za van Goga kažu da je sve samo ne akademski slikar. Njegova tehnika se
ne može konkretno svrstati ni u jedno od poznatih kao što su "ulje na
platnu" ili "grafitna olovka" ali se zasigurno može potvrditi da je
korišćen miks pomenutih. Činjenice govore da je koristio stara platna,
odnosno prepravljao platna na kojima su već bile neke slike u pokušaju.
Izvestan krug ljudi sa univerziteta Delft u Holandiji pokušava da pomoću
X zraka razotkrije portret koji se nalazi ispod slike "Parče trave".
Kao vrsan umetnik nije bio ograničen samo jednim načinom slikanja kao ni
motivima već prolazi kroz najrazličizije faze i vizije dela počevši od
najobičnijih crteža, preko vodenih boja pa sve do ozbiljnih ulja na
platnu koja se opet veoma razlikuju i govore o mnogo čemu ukazujući time
na umetnikovo stanje duše. Mnogo je nerečenog rečeno ovim slikama.
Jedan od van Gogovih najpopularnijih ciklusa slika su takozvani
čempresi. Leta 1889 sestra mu je predložila da napravi nekoliko novih,
manjih verzija već nastale slike "Žitno polje sa čempresima". Slike su
se međusobno razlikovale a iz nove kolekcije nastala je čuvena slika
"Zvezdano nebo". Ovu fazu slikanja odlikuju čempresi, maslinova drva,
žitna polja, deo planinskih venaca Francuske u pozadini i tome slično.
![]() | |
Van Gog:Plave perunike |
Cveće je takođe bilo jedna od inspiracija ovog velikog slikara, pa je iz
toga proizišao niz pejzaža koji su oslikavali predele sa
karakterističnim cvetovima kao što su irisi, suncokreti, ruže, oleanderi
i slično. Poznate su dve serije "Suncokreta", u prvoj su opisani živim
bojama i posađeni u zemlju, a u drugoj venu u vazi. Veruje se da je prva
serija nastala u periodu umetnikovog retkog optimističkog stanja. Za
neka od dela iz ovog perioda bili je insinuacija oko autentičnosti.
Sumnjalo se da su rukotovorina nekih od ljudi iz van Gogove okoline, ali
ono oko čega su se svi učesnici debate složili je činjenica da je delo
plod genijalnog rada.
Ono što može dosta doprineti razumevanju van Goga kao umetnika jeste
kolekcija njegovih pisama. Ovo su dokazi o njegovoj iskrenosti,
neposrednosti i čistoći umetničke duše i još jedan od pokaztelja
njegovih osećanja i težnji kao i mogućnosti da određena stanja dočara i
rečima a ne samo slikom. Postoji nekoliko prepiski u ovoj kolekciji,
najistaknutije su prepiIska sa njegovim bratom Teom, trgovcem umetničkim
delima, zatim Van Rapardom, Emilom Bernardom, njegovom sestrom Vil i
prijateljem Lin Kruzom. Statistika govori ta je slikar svom bratu Teu
poslao preko 600 pisama a da mu je uzvraćeno oko 40, kao i da postoji
oko 200 pisama na Francuskom, Engleskom i pisama upućenih prijateljima u
Holandiji. Citat:"Ne moram ići stranputicom života da bih spoznao tugu i
usamljenost", "...Jer mi umetnici ne slikamo dela onakvim kakva su,
nego onakvim kakvim naš duh oseća da treba da budu".
Izvor:gallery AS
Нема коментара:
Постави коментар